Help
Participativni proces je niz participativnih aktivnosti (npr. prvo ispunjavanje ankete, zatim davanje prijedloga, rasprava o njima na osobnim ili virtualnim sastancima i na kraju određivanje prioriteta) s ciljem definiranja i donošenja odluke o određenoj temi.
Primjeri participativnih procesa su: proces izbora članova odbora (gdje se prvo predstavljaju kandidature, zatim se raspravlja i na kraju se bira kandidatura), participativni proračuni (gdje se prijedlozi iznose, ekonomski vrednuju i glasaju s raspoloživim novcem), proces strateškog planiranja, suradnička izrada propisa ili norme, dizajn urbanog prostora ili izrada plana javne politike.
0. O pravednoj tranziciji?
Dođite ovdje kako biste razgovarali i komunicirali s drugima
About this process
Što je pravedna tranzicija u modi?
Moda se mijenja. Klimatska i ekološka kriza znače da je promjena imperativ. Vlade, poduzeća i građani reagiraju na tehnološke i digitalne inovacije. Kako se ta promjena može dogoditi da se ljudi i planet stave ispred profita?
Koncept pravedne tranzicije nastao je 1980-ih iz radničkog pokreta u Sjedinjenim Državama, kao odgovor na propise o onečišćenju zraka i vode koji su rezultirali zatvaranjem prljavih industrija i gubitkom radnih mjesta i prihoda. Dobro organizirani sindikati uspostavili su koncept "pravedne tranzicije" kako bi zaštitili radna mjesta, stvorili odgovarajuću potporu u slučajevima gubitka radnih mjesta i stvorili nova dostojanstvena radna mjesta u niskougljičnim sektorima s plaćama dostatnima za život, dostojanstvenim radnim uvjetima i koja su bila dostupna osobama s različitim vještinama. Od tada su taj koncept ponovili sindikati diljem svijeta, a na međunarodnu političku scenu ušao je Deklaracijom o pravednoj tranziciji na konferenciji COP26 u Glasgowu.
U modi, pravedna tranzicija je osiguravanje pravde tijekom i nakon prelaska na niskougljični modni sustav koji štiti i obnavlja prirodu - i u kontekstu tehnoloških promjena. Za kampanju za čistu odjeću pravda znači poštivanje i zaštitu prava radnika, uključujući plaću dostatnu za život, slobodu udruživanja, socijalnu zaštitu, zdravlje i sigurnost te slobodu od uznemiravanja i diskriminacije. To znači da su tvrtke odgovorne za štetu nanesenu ljudima i okolišu. Također zahtijeva popravak štete nanesene radnicima i njihovim zajednicama, kako klimatskom krizom tako i prelaskom na industriju s niskim emisijama ugljika koja štiti i obnavlja prirodu.