Slažete li se s tezom da postoje dvostruki standardi u vezi s tekstilnim radnicima, to jest, da smo manje voljni prihvatiti i zanimati se za njihovo ugnjetavanje što više uključuje rasne i/ili nezapadnjačke ljude?

Izgledi za izgradnju masovnog društvenog pokreta prvo se moraju pomiriti s kolonijalnom i rasističkom prošlošću koja danas prožima zapadnu kulturu. Kulturna, a često i geografska, udaljenost može biti uzrok nedostatka uključenosti mnogih ljudi u problem. Ponekad, čak i oni koji su lično posvećeni cilju mogu imati tendenciju da zauzmu poziciju "(bijelog) spasitelja" u svom pristupu aktivizmu u tom smislu. Dekolonizacijom pogleda na stanje tekstilnog radnika, na njegovom i na drugim teritorijama, moguće je stvoriti širok, čvrst i netaknut pokret, kao što mi predlažemo. Ali koje alate i tehnike dajemo sebi da se nosimo s ovim problemom, i izvana i iznutra?