Slažete li se s tezom da postoje dvostruki standardi u vezi s tekstilnim radnicima, to jest, da smo manje voljni prihvatiti i zanimati se za njihovo ugnjetavanje što više uključuje rasne i/ili nezapadne ljude?

Izgledi za izgradnju masovnog društvenog pokreta prvo se moraju pomiriti s kolonijalnom i rasističkom prošlošću koja danas prožima zapadnu kulturu. Kulturna, a često i geografska, udaljenost može biti uzrok nedostatka uključenosti mnogih ljudi u to pitanje. Ponekad, čak i oni koji su osobno predani cilju mogu imati tendenciju zauzeti poziciju "(bijelog) spasitelja" u svom pristupu aktivizmu u tom smislu. Dekolonizacijom pogleda na stanje tekstilnog radnika, na njegovom vlastitom i na drugim teritorijima, moguće je stvoriti širok, čvrst i netaknut pokret, kao što predlažemo. Ali koje alate i tehnike dajemo sebi za rješavanje ovog problema, i izvana i iznutra?