Pravedna tranzicija ne može se postići bez fundamentalnog preispitivanja načina na koji se bogatstvo stvara, distribuira i koristi, i bez osiguranja da svaki radnik zarađuje platu za život. Ova dva elementa su isprepletena, sa ciljem stvaranja ekonomskog sistema koji nije samo ekološki održiv, već i socijalno pravedan i inkluzivan, tj. bez preraspodele bogatstva.
Koncept pravedne tranzicije naglašava da se globalni pomak ka održivoj ekonomiji sa nultom neto stopom emisija dogodi na način koji je pravedan i inkluzivan, ne ostavljajući nikoga iza sebe. U tom okviru, preraspodela bogatstva i garancija plata za život su apsolutno presudni, posebno kada se uzmu u obzir globalni lanci snabdevanja i multinacionalne korporacije.
Sadašnji ekonomski sistem, koji se u velikoj meri oslanja na fosilna goriva i u velikoj meri se oslanja na eksploatatorske radne prakse u globalnim lancima snabdevanja, doveo je do značajne koncentracije bogatstva i pogoršao nejednakosti. Klimatske promene nesrazmerno utiču na ugrožene zajednice i zemlje na globalnom jugu koje su najmanje doprinele krizi. Pravedna tranzicija zahteva priznavanje ovih istorijskih nepravdi i rebalansiranje ekonomske sfere.
Multinacionalne korporacije imaju koristi od siromašnih plata u svojim globalnim lancima snabdevanja. Pravedna tranzicija zahteva da ove korporacije preuzmu odgovornost za društvene i ekološke uticaje u celom svom lancu vrednosti. Obezbeđivanje plata za život je ključni korak u ispravljanju prošlosti eksploatacije i uspostavljanju više etičkih i održivih poslovnih praksi.
Share