Pravedna tranzicija ne može se postići bez temeljnog preispitivanja načina na koji se bogatstvo stvara, distribuira i koristi, i bez osiguravanja da svaki radnik zarađuje plaću dostatnu za život. Ta su dva elementa isprepletena i imaju za cilj stvaranje ekonomskog sustava koji nije samo ekološki održiv, već i socijalno pravedan i uključiv, odnosno bez preraspodjele bogatstva.
Koncept pravedne tranzicije naglašava osiguravanje da se globalni pomak prema održivom gospodarstvu s nultom neto stopom emisija odvija na pravedan i uključiv način, pri čemu nitko ne smije biti zapostavljen. U tom okviru, preraspodjela bogatstva i jamstvo dostojanstvene plaće apsolutno su ključni, posebno kada se uzmu u obzir globalni lanci opskrbe i multinacionalne korporacije.
Trenutačni gospodarski sustav, koji se uvelike oslanja na fosilna goriva i uvelike se oslanja na izrabljivačke radne prakse u globalnim lancima opskrbe, doveo je do znatne koncentracije bogatstva i pogoršanja nejednakosti. Klimatske promjene nesrazmjerno utječu na ranjive zajednice i zemlje globalnog juga koje su najmanje doprinijele krizi. Pravedna tranzicija zahtijeva priznavanje ovih povijesnih nepravdi i ponovno uspostavljanje ravnoteže u ekonomskoj sferi.
Multinacionalne korporacije imaju koristi od siromašnih plaća u svojim globalnim lancima opskrbe. Pravedna tranzicija zahtijeva da te korporacije preuzmu odgovornost za društvene i ekološke utjecaje u cijelom svom lancu vrijednosti. Osiguravanje dostojanstvenih plaća ključni je korak u ispravljanju prošlog iskorištavanja i uspostavljanju etičnijih i održivijih poslovnih praksi.
Share