7 - Ženska prava

Stoljećima su žene morale trpjeti nasilje i diskriminaciju, isključivanje iz prostora utjecaja i uloga moći, te se suočiti sa specifičnim rizicima i iskusiti veće prepreke u traženju pravde od muškaraca. Ipak, radnice i sindikalisti često su u središtu borbe za radnička prava.

Nekoliko radnika u odjevnoj industriji je plaćeno za život, ali žene radnice u odjevnoj industriji su plaćene manje od muškaraca s manje mogućnosti za unapređenje, održavajući njihove plaće niskim. Žene su često lišene socijalne zaštite, jednakog tretmana i poštenih radnih standarda, što može značiti da nema porodiljnog odsustva, patrijarhalnog okruženja u donošenju odluka, nema brige o djeci i nesigurnog putovanja na posao. Neke radnice su prisiljene polagati obvezne testove na trudnoću.

Ne samo da žene dijele veliki dio posla u lancima vrijednosti odjeće, one su često i okosnica svojih porodica i zajednica. Ovaj neplaćeni rad, u kombinaciji s diskriminacijom na radnom mjestu, znači da su stavljeni u poziciju veće ranjivosti od svojih muških kolega.

Da bi se postigla pravedna tranzicija, reorganizacija modne industrije mora biti usredotočena na principe eko-feminizma, prepoznavanje, vrednovanje i de-rodni rad brige za radnike i planetu.

Ne možemo postići pravedan svijet bez iskorjenjivanja seksizma, promoviranja potrebe za jednakošću i jednakošću na putu ka pravednoj tranziciji. Politike i prakse trebaju promovirati raznolikost i inkluziju na svim nivoima industrije. Osnaživanje radnica kroz razvoj kapaciteta i obrazovanje o njihovim ulogama i pravima na poslu je od suštinskog značaja za prekvalifikaciju i napredovanje prema pravednoj tranziciji.