Help

Participativni proces je niz participativnih aktivnosti (npr. prvo popunjavanje ankete, zatim davanje prijedloga, raspravljanje o njima licem u lice ili virtualnim sastancima, i na kraju određivanje prioriteta) s ciljem definiranja i donošenja odluke o određenoj temi.

Primjeri participativnih procesa su: proces izbora članova odbora (gdje se kandidature prvo predstavljaju, zatim raspravljaju i na kraju se bira kandidatura), participativni budžeti (gdje se prijedlozi prave, ekonomski vrednuju i glasaju o njima sa raspoloživim novcem), proces strateškog planiranja, zajednička izrada propisa ili norme, dizajn urbanog prostora ili izrada plana javne politike.

1 - Radnička moć

Koristite ovaj prostor za raspravu o temi 1

About this process

Tranzicija koju pokreću radnici počinje sa slobodom udruživanja i građanskim prostorom

Bez slobode udruživanja i prava na protest i organiziranje, radnici će biti prepušteni primateljima tranzicije. Zbog toga je sloboda udruživanja jedno od rješenja za klimatske promjene. Grupe za radnička prava i sindikati se direktno angažuju sa radnicima i poduzimaju akcije za pravednu tranziciju kroz istraživanje, zagovaranje, podizanje svijesti na radnom mjestu, podršku radnicima u čišćenju nakon katastrofa i angažman sa zajednicama o klimi. Sindikati također pregovaraju s poslodavcima o klimatskim pitanjima. Rad sindikata za pravednu tranziciju je ugrožen razbijanjem sindikata i represijom radničkih organizacija, ciljanjem radničkih lidera i jazom koji postoji između tehnokratskog donošenja odluka, efikasnih politika i praksi i direktnih iskustava radnika.

Da bi se omogućila tranzicija usmjerena na radnika, radnici moraju biti u mogućnosti da vode u klimatskom planiranju i da se kolektivno organiziraju i pregovaraju; sindikati moraju imati inkluzivno, nediskriminatorno i participativno mjesto za stolom kada se donose odluke o klimatskoj tranziciji, a radnici moraju biti opremljeni znanjem, informacijama, vještinama i pristupom pravnoj podršci koja je potrebna da bude pokretačka snaga prema novim modelima proizvodnje.

Kolektivni ugovori moraju biti provedivi, a kompanije moraju odgovarati za kršenje ljudskih i radničkih prava, uključujući ekološku štetu uzrokovanu njihovim poslovanjem. Radničke organizacije i njihove zajednice moraju biti u mogućnosti da ostvare svoje pravo na protest i neslaganje sa svim radničkim pravima i kršenjima ljudskih prava, kao odgovor na neposrednu opasnost i da pozovu svoje vlade na promjene. Ipak, prečesto su modne kompanije imale koristi od državne represije aktivista za zaštitu okoliša i ljudskih prava kako bi dalje eksploatale radnike, zajednice i okoliš. Brendovi vrše politički i ekonomski pritisak na međunarodnom i domaćem nivou kroz obećanje ulaganja i prijetnju preseljenja. Iskustvo pokazuje da oni općenito koriste svoju moć da utiču na vlade da minimiziraju propise o radu i okolišu. Moć mora biti prebačena sa brendova na sindikate, radničke organizacije i građane.